O našoj volonterki Nadii Nizetich

Nadia je stigla u Komižu početkom listopada 2018. iz San Pedra u Kaliforniji, gdje je i rođena. Iako nema rođaka u Komiži, njezini korijeni potječu iz Hrvatske. Njezini pra-pra djedovi potječu s Brača i Dugog otoka, a njezini djed i baka govore hrvatski. Međutim, Nadia je naučila hrvatski dok je bila u školi na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, gdje je studirala antropologiju.

Odlučila je doći u Komižu iz dva razloga. Prvo je da provodi istraživanje poveznice turizma i depopulacije za Institut za antropološka istraživanja u Zagrebu. Drugi razlog jest, da je znala i mnogo čula o Komiži jer je iz San Pedra. A i njezina prijateljica iz Komiže koja također živi u San Pedru joj je rekla da mora ići i posjetiti to malo mjesto. U to vrijeme nije znala mnogo o Komiži, ali sad se osjeća sretnom što je odlučila doći ovamo, jer vjeruje da je Komiža lijepo i posebno mjesto.

Ono što najviše voli u Komiži, osim prirodne ljepote, su ljudi. Ona voli hodati ulicom i pozdraviti ljude koje zna, što nije nešto što može učiniti u San Pedru, jer je prevelik grad. Upoznaje ljude u kafićima, u Dnevnom boravku za odrasle - Bašti i u samom gradu. Ona Komižu ne osjeća 'malom' - susreće se s nekim novim svakodnevnim životom i voli razgovarati s mještanima.

Ono što je najviše iznenadilo u Komiži, jest činjenica koliko je Komiža snažno povezana s njezinim domom, San Pedrom. Kad su mnogi Komižani došli u San Pedro, sa sobom su donijeli i kulturu. Sjeća se da je viđala čudna stabla s dugim smeđim plodovima u okolici njezine osnovne škole, a tek kad je došla u Komižu, shvatila je da su to zapravo plodovi rogača koje su donijeli komižani. Također zna da je komiški jezik imao snažan utjecaj u San Pedru. Hrvatski govor u San Pedru spoj je dalmatinskih narječja, ali je ipak pod velikim utjecajem komiškog dijalekta. Na primjer, njezina baka nije iz Komiže, ali ona govori uglavnom po komiškom, jer je naučila dijalekt kao djevojčica u San Pedru. Ona koristi riječi poput „besȉda“ umjesto 'riječi', ili „danâs“ umjesto 'danas'.

Nadia je tužno napustila Komižu, ali zna da će se vratiti. Njeno istraživanje nije dovršeno, i još ne govori tečno hrvatski jezik, koji je postavila sebi za cilj, koji se nada da će ostvariti tijekom svog sljedećeg boravka. Sljedeći put kad posjeti Komižu, želja joj je dovesti svoju baku te ostati još dulje. Za nju je Komiža jedna jedina , i poručila nam je: "Uvijek ću se vračati!"

ABOUT OUR VOLUNTEER NADIA NIZETICH
Nadia came to Komiža in early October 2018, from San Pedro, California, where she was born. While she does not have any relatives from Komiža, her roots still lie in Croatia. Her great-greandparents are from Brač and Dugi Otok, and her grandparents speak Croatian. However, Nadia learned Croatian while in school at the University of California, Berkeley, where she studied anthropology.

She decided to come to Komiža for two reasons. The first is that she is conducting research about tourism and depopulation for the Institute for anthropological research in Zagreb. The second is that she knew about Komiža because she is from San Pedro. A and a friend of hers who is from Komiža and lives in San Pedro told her that she must go and rented her an apartment. At the time, she did not know much about Komiža, but now she feels lucky that she chose to come here, because she believes it is a beautiful and special place.

What she loves most about Komiža, besides the natural beauty, are the people. She loves to walk down the street and say hello to people that she knows, which is not something she can do in San Pedro because it is too big. She meets people at cafes, at the Bašta, and around town. To her, Komiža does not feel small – she meets someone new everyday, and loves talking to the locals.

What has surprised her most about being in Komiža is how strongly connected it is to her home, San Pedro. When many Komižans came to San Pedro, they brought their culture with them. She remembers seeing strange trees with long pods at her elementary school, and it was not until she came to Komiža that she realized they were in fact carob trees brought by Komižans. She also knows that the Komižan language has had a strong influence in San Pedro. The Croatian spoken in San Pedro is a blend of Dalmatian dialects, but is strongly influenced by Komižan. For example, her grandmother is not from Komiža, but she speaks like a Komižan, since she learned the dialect as a little girl in San Pedro. She uses words like besida instead of riječ, or da-NAS instead of DA-nas.

Nadia is sad to leave Komiža, but she knows she will return. Her research is not done, and she has not become fluent in the Croatian language yet, a goal she hoped to accomplish during her stay. The next time she visits, she hopes to bring her grandmother and stay for much longer. To her, Komiža is one-of-a-kind, and she said: „I will always come back!“

‍