Obilježavamo Svjetski dan pčela - Pčelinjak u suhozidu

Povodom Svjetskog dana pčela prisjećamo se zanimljive i vrijedne priče o pčelarstvu na Visu, gdje su i pčele imale svoj mali kameni prostor.

U etnografskim zabilješkama iz Podhumlja opisan je pčelinjak ograđen suhozidom, s vratima koja su se zaključavala. Unutar takvog prostora nalazile su se košnice s pokretnim saćem i dvije male drvene kućice namijenjene pčelarskim poslovima – vrcanju meda, izradi saćica, punjenju staklenki i čuvanju alata.

U stručnim istraživanjima pčelarstva u Hrvatskoj početkom 1990-ih, Vis se spominje kao otok s dobrim prirodnim preduvjetima za pčelarstvo, ponajprije zbog blage klime i bogate mediteranske vegetacije, osobito ružmarina, kadulje i vrijesa.

Priču su dodatno obogatili i komentari lokalnih stanovnika. Prema svjedočanstvu Branka Gracina, u Podhumlju su postojala četiri pčelara – dva stacionarna i dva koja su svoje košnice sezonski selila na položaje pogodne za pčelinju pašu. Stacionarni pčelari bili su Petar Pribačić i Petar Gracin, dok su seleći pčelari bili Ivan Marinković Mulić i Vicko Gracin. Posebno je zanimljiv podatak da su se svi pčelinjaci nalazili među suhozidima.

Dodatno, istaknuto je i da je Petar Pribačić imao nekoliko kamenih košnica napravljenih od kamenih ploča te je pokušao izraditi i betonske košnice, no od toga je odustao jer takve košnice zimi nisu mogle zadržati pogodnu temperaturu.

Ovi detalji iz lokalne memorije pokazuju koliko je pčelarstvo na Visu bilo povezano s krajolikom, klimom i tradicijskom gradnjom. Ono nije bilo odvojeno od prostora, nego smješteno među suhozide, vrtove, makiju, ružmarin, kadulju i vrijes – ondje gdje se priroda i čovjekov rad neprestano dodiruju.

Zato na Svjetski dan pčela ne slavimo samo med. Slavimo i pčele kao male čuvare otočnog krajolika, oprašivače koji povezuju divlje bilje, polja, vrtove i ljude.

Jer viški med ne nastaje samo u košnici.
Nastaje u krajoliku.